Psihološki triler Nº 02-01
Doza
Bosanski · Gotov rukopis · 2026
Svaki put kad se sjetiš, prepišeš. On to zna, i zato jedno sjećanje čuva tako što ga nikad ne posjećuje.
Cijeli radni vijek je slagao tuđa imena u osmrtnice i nijedno nije zapamtio. Njeno je znao napamet, riječ po riječ, jer je svako veče tražila da joj ga vrati. Jedno mjesto je uvijek preskakala. To sjećanje mu nije dala nikad. Poslije njene smrti potpisao je terapiju zaborava, a terapija ne staje na onome što je ciljano: gubitak putuje asocijacijama. Ovaj roman nema poglavlja i ne čita se redom. Ide se od jedne rečenice do druge, kako koja prizove sljedeću, i ono što se zatekne pri drugom dolasku nije isto što je stajalo prvi put.
Početak
// Prve stranice, kako su napisane.
Kasa je plitka ladica puna pregradaka.
Pregraci nisu jednaki. Najveći su za slova koja idu najčešće i stoje odmah pred rukom. Rijetka stoje gore uz rub, kao na gornjoj polici, pa se do njih pruža cijelim ramenom.
Ko dođe nov, traži po abecedi i promaši. Ruka to uči drukčije, po tome koliko je čega potrošeno.
Dopunjena kasa miriše jače od izlizane, jer novo slovo još nije primilo boju.
Najbliže ruci nije stajalo slovo nego razmak, jer razmaka u redu ima više nego ijednog slova.
Slovo koje ide najčešće prvo se izliže. Njega smo prvo slali dolje i dizali novo na isto mjesto, pa je taj pregradak jedini koji se stalno mijenjao.
Ujutro sam iz hodnika ulazio pravo na svoje mjesto, i ruka bi krenula prije nego se oko navikne.
Pregradak za slovo koje se rijetko traži ostajao je pun godinama, i to slovo je izlazilo oštro i poslije svih ostalih.
Šta je unutra
// Ko je u njoj, gdje se dešava, o čemu je.