Šta je od ovoga stvarno

Grad je stvaran.

Ulice, naselja, mostovi, pijaca, šalter sala, bolnica, groblje i tvrđave iznad Vratnika postoje i stoje tamo gdje na mapi piše da stoje. Nijedna koordinata u ovoj knjizi nije procijenjena po sjećanju. Svaka je vezana za tačku u OpenStreetMapu i poređena s njom, jer je prva verzija imala procijenjene koordinate i Alipašino je završilo na Otoci.

To nije sitnica. Roman se cijelim svojim tijelom lomi o to koji je tačno ulaz u koju zgradu. Ako mapa laže, ne vrijedi ni jedna rečenica iznad nje.

Firme nisu stvarne.

Agencija, notarska kancelarija, služba njege i birtija nose izmišljena imena. Pin ponekad stoji na stvarnom lokalu, i to je namjerno, jer daje tačnu geografiju, ali ime i sve što se pod tim imenom radi izmišljeni su. Prije nego što je ijedno ime usvojeno, provjereno je da ne pogađa neki postojeći lokal u gradu.

Ovo nije pravna ograda nego pristojnost. Knjizi je trebalo da neko uzima stanove, a nijedna postojeća kancelarija u Sarajevu nije zaslužila da joj se to pripiše zato što je meni trebala.

Ljudi nisu stvarni. Nijedan lik nije pisan po nekome, uključujući i one koje bi bilo lako prepoznati po poslu koji rade.

Ono što jeste stvarno je sve ostalo.

Ugovor o doživotnom izdržavanju postoji, uređen je zakonom, sklapa se kod notara i u njemu nema ničega protivzakonitog. Ljudi ga potpisuju iz razloga koji su u knjizi navedeni i iz još desetak drugih. Notar po zakonu nije dužan razdvojiti stranke i pitati stariju osobu nasamo razumije li šta potpisuje. Neki to rade. Nisu dužni.

Adrese u sarajevskim blokovima su stvaran problem. Zgrade imaju lamele i ulaze, slova su na mnogim mjestima otpala ili prefarbana, numeracija ponegdje ide obrnuto od onoga kako se ulica čita, a čovjek koji nije odrastao u tom bloku može stajati ispred prave zgrade i biti potpuno izgubljen. Hitna to zna. Dostave to znaju. Svi to znaju i niko to nigdje ne upisuje.

I stvarno je ovo: u sistemima kroz koje je ova knjiga prošla, od evidencije poziva do zemljišne knjige, ne postoji polje u koje se upiše da je čovjek sam. Nema ga, nema šifre za to, i nijedna od tih ustanova nema obavezu da to zabilježi.

To nije ničija greška. To je opis posla.

Ostalo je izmišljeno, i za ostalo odgovaram ja.